Psihologija rada, poznata i kao industrijska i organizacijska psihologija, područje je koje istražuje ljudsko ponašanje u radnom okruženju. Cilj joj je razumjeti, predvidjeti i poboljšati interakciju između ljudi i njihovih radnih zadataka kako bi se povećala produktivnost i zadovoljstvo na poslu. Ovo područje povezuje psihološke principe i znanstvene metode s poslovnim praksama, omogućujući stvaranje radnih okruženja koja podržavaju dobrobit zaposlenika i organizacijski uspjeh.
Povijest psihologije rada.
Pojam psihologije rada nije definirao jedan pojedinac, već se razvio kroz doprinos više znanstvenika u području psihologije i menadžmenta. No, ključni doprinos dali su sljedeći autori:
Hugo Münsterberg (1863.–1916.)
Frederick Winslow Taylor (1856.–1915.)
Elton Mayo (1880.–1949.)
Kurt Lewin (1890.–1947.)
David Guion
Pojam se kroz povijest razvijao kao odgovor na potrebe industrijskih društava, a danas obuhvaća široki spektar tema, uključujući motivaciju, selekciju, obuku, organizacijsku kulturu i dobrobit zaposlenika.
Guion je naglasio da je cilj psihologije rada razumjeti i unaprijediti efikasnost, produktivnost i zadovoljstvo zaposlenih kroz analizu njihovih radnih uloga, uvjeta rada i interakcija u organizacijama.
Prema Guionu, psihologija rada obuhvata niz aktivnosti koje uključuju:
selekciju,
obuku zaposlenih,
procjenu radnog učinka,
razvoj sistema za motivaciju i nagrađivanje,
analizu radnih zadataka,
unapređenje radnih uvjeta
kako bi se postigao maksimalan učinak i zadovoljstvo zaposlenih.
Ova disciplina se bavi i istraživanjem kako različiti faktori poput: liderstva, timskog rada, komunikacije i organizacione kulture utiču na ponašanje zaposlenih i rezultate organizacije. Guionova definicija psihologije rada postavila je temelje za dalji razvoj ove discipline, koja je danas ključna u menadžmentu ljudskih resursa i organizacionom razvoju.
Blum & Naylor (1968)
Blum i Naylor naglašavaju primjenu psiholoških principa i metoda u rješavanju problema vezanih za radno mesto. Ovo uključuje: selekciju zaposlenih, procjenu radnog učinka, obuku, kao i poboljšanje radnih uvjeta.
Selekcija i obuka: Oni su dali poseban značaj selekciji zaposlenih kao ključnom procesu u kojem se koriste psihološki testovi i intervjui kako bi se identificirali kandidati s najboljim sposobnostima za određeni posao. Također, ističu važnost obuke zaposlenih kako bi se osiguralo da oni posjeduju neophodne vještine i znanja za uspješan rad.
Motivacija i zadovoljstvo poslom: Blum i Naylor su proučavali faktore koji utiču na motivaciju zaposlenih, kao što su sistemi nagrađivanja, mogućnosti za napredovanje i radno okruženje. Oni su također analizirali kako ovi faktori utiču na zadovoljstvo zaposlenih i njihov radni učinak.
Ljudski odnosi na radu: Njihov rad uključuje i proučavanje međuljudskih odnosa u organizacijama, uključujući interakcije između zaposlenih, rukovodilaca i timova, kao i kako te interakcije utiču na produktivnost i moral u organizaciji.
Organizaciona klima i kultura: Blum i Naylor su se bavili i temama kao što su organizaciona klima i kultura, istražujući kako vrijednosti, norme i uvjerenja unutar organizacije utiču na ponašanje i performanse zaposlenih.
Njihov pristup psihologiji rada je bio holistički, obuhvaćajući ne samo individualne aspekte ponašanja zaposlenih, već i šire organizacione faktore koji utiču na produktivnost i efikasnost. Njihovo delo je postalo klasičan tekst u oblasti industrijske i organizacione psihologije, i ima značajan utjecaj na praksu upravljanja ljudskim resursima.
Što je (radna) organizacija?
Organizacija je svojstvo složenog sustava čiji su raznoliki dijelovi međusobno povezani i funkcionalno usklađeni tako da čine postojanu strukturu i djeluju kao cjelina.
Organizacija ima određena svojstva, a to su:
Budućnost radne organizacije
Mnogi istraživači misle da se danas suočavamo s velikim promjenama u strukturi radne organizacije.
Toffler, poznati futurolog optimistički vidi novog radnika kao:
Vjeruje se da je stalni radni odnos nešto što pripada prošlosti, odnosno da će novi radnik pokazivati tendenciju mijenjanju radnih mjesta, s ciljem usavršavanja i potragom za novim radnim izazovima.
Izazovi s kojima se susreće svaka radna organizacija, a time i sam radnik su:
Najčešći poslovi u području organizacijske psihologije/psihologije rada su: