Gdje su nestali radnici? Manjak kvalitetnih radnika u građevini i turizmu

Građevina i turizam su dvije gospodarske grane koje najviše pate od deficita radne snage, a građevinski sektor uništen je dampingom cijena i nepoštenom tržišnom utakmicom. Ovi urušeni sektori ostali su bez kvalitetnih radnika koji bi radili na potencijalnim projektima te se paralelno pojavio nedostatak interesa za osposobljavanje potencijalnih radnika u turizmu i građevini.

S druge strane, povećani interes za upisivanjem gimnazija i fakulteta, promicanje „države znanja“ i neumorne malograđanske kritike naspram zanimanja turističkog i građevinskog usmjerenja, proizveli su disbalans na tržištu rada. Strukovne škole već godinama traže način kako motivirati učenike da se odluče za upis u njihove trogodišnje institucije; četrnaestogodišnjaci se osjećaju nespremnim upisati strukovnu školu koja će im odrediti u tako ranoj dobi njihovo zanimanje.

Ako se želimo obvezati na ostvarivanje uspješne turističke sezone i kvalitetne građevinske projekte, najprije se treba definirati što je potrebno za spas ovih sektora. Za poslodavce ovaj proces uključuje postavljanje standarda od kojih se ne smije odstupati. Manjak sposobnih zaposlenika osudit će svako poslovanje na lošu izvedbu; kvaliteta tvrtke mjeri se u broju kvalitetnih zaposlenika kojima je utisnut osjećaj svrhe od trenutka kada su angažirani. Poslodavci u turizmu ne žele ponoviti pogrešku kao prošle godine kada je na vrhuncu turističke sezone nedostajalo oko 9.000 radnika, stoga su već započeli selekcijski proces u potrazi za radnicima. Činjenica da postoje visoka očekivanja pozitivnog rasta turističke sezone bez kvalitetnih radnika, upućuje kako poslodavci neće ni ove godine izbjeći ovu neugodnu situaciju. Trenutno je na burzi oko 194.000 nezaposlenih te 31.000 stranaca ima odobren status zapošljavanja prenose vijesti HRT-a a ove se statistike izgleda ne mogu pretvoriti u prednost. Veće plaće i bolji uvjeti povećali bi interes za poslovne u turizmu, no takve promjene poslodavci nisu najavili jer možda nisu još shvatili koliko doista vrijedi kvalitetan i zadovoljan radnik. U građevinskom sektoru također nedostaje zidara i keramičara, a mnogi su otišli raditi u inozemstvo nezadovoljni s iznosima plaća. Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK za graditeljstvo izjavila je: „Ukoliko se povećaju plaće u graditeljstvu, onda zasigurno svi oni koji su otišli u druge zemlje EU, obzirom na investicije, mogli bi se vratiti u Hrvatsku.“ Iako je plaća glavni motivirajući čimbenik koja je ostavila ove korodirane sektore bez radne snage, loši odnosi između izvođača rada i kooperanata dodatno su uništili reputaciju ovih zanimanja.

Hoće li hrvatski radnici odlaziti raditi u inozemstvo, dok hrvatski poslodavci zapošljavaju strance? Kako izbjeći socijalni damping, odnosno zapošljavanje jeftine radne snage zbog nižih doprinosa? Koliko će još dugo turistički poslodavci zapošljavati sezonske radnike iz kontinentalnih dijelova te kako spriječiti zapošljavanje stranaca „na crno“?