Mjere zapošljavanja – sezonski radnici

Mjera „Stalni sezonac“ dizajnirana je za osobe koje kontinuirano rade u sezoni, dok ostatak godine nemaju ostvareno mirovinsko osiguranje niti plaću. Sezonski radnik se definira kao osoba koja je provela radeći najmanje 6 mjeseci kod jednog poslodavca. U Hrvatskoj sezonski rad se odvija tokom ljetnih mjeseci, kao i dijelom proljeća i jeseni. Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, cilj ove mjere je povećati broj stalnih sezonaca i osigurati „osigurati i bolje upravljanje ljudskim potencijalima u djelatnostima čije poslovanje uvjetuje zapošljavanje sezonskog karaktera, odnosno poslodavcima osigurati obučenu i stručnu radnu snagu a radnicima sigurnost zaposlenja i novčanu naknadu u vremenu kada ne rade.“ Mjera funkcionira na način da se poslodavcu isplaćuje 100% troška produženog osiguranja za prva 3 mjeseca, a sljedeći period u najdužem trajanju od 3 mjeseca 50% produženog osiguranja. Sezonskom radniku isplaćuje se novčana pomoć najviše 6 mjeseci produženog mirovinskog osigurana. Iznos se utvrđuje ovisno o novčanoj naknadi za vrijeme nezaposlenosti, a može iznositi najviše 70% iznosa prosječne plaće za prvih 90 dana, a kasnije se isplaćuje 35%.

Aktivno korištenje ove mjere motivirat će poslodavce da u kraćem vremenu ponude radnicima posao. Stalni sezonski radnici iz godine u godinu steći će određena prava iz mirovinskog staža.

U 2017. godini Vlada je ograničila iznos naknade za stalne sezonce jer su do tada primali u prosjeku 6382 kn, dok su ostali nezaposleni dobivali naknadu u iznosu od 1917 kn. Iz tog je razloga ograničen iznos od 70% prosječne plaće za prva tri mjeseca nakon završetka sezone.