Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa je mjera već dobro poznata većini; riječ je o mjerama dostupnim nezaposlenim osobama do navršenih 30 godina bez više od 12 mjeseci iskustva i staža u zvanju za koje su se obrazovale. To uključuje i nezaposlene osobe koje su dužne položiti stručni ispit.

HZZ u svojem priopćenju za javnost po pitanju kretanja na tržištu govori slijedeće: „Ukupno su tijekom siječnja 2018. iz evidencije nezaposlenih izašle 20.442 osobe, što je 1,1 % više nego u siječnju 2017. godine. Od toga su zaposlene 11.534 osobe, i to: 10.491 osoba (ili 91,0 %) na temelju zasnivanja radnoga odnosa i 1.043 osobe (ili 9,0 %) na temelju drugih poslovnih aktivnosti (stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, ostvarivanje mjesečnog primitka odnosno dohotka od druge samostalne djelatnosti većega od prosječno isplaćene novčane naknade u prethodnoj kalendarskoj godini, registriranje trgovačkog društva, obrta, prijava na poljoprivredno osiguranje, zapošljavanje prema posebnim propisima, i dr.).“ Strateški plan Ministarstva rada i mirovinskog sustava za razdoblje 2017.-2019. kao glavne ciljeve navodi povećanje mogućnosti zapošljavanja; ovaj plan se nadovezuje na europsku strategiju pod nazivom „Europa 2020“ čiji je sastavni dio i nacionalni cilj Republike Hrvatske podizanje stope zaposlenosti na 65,2%.

Mišljenja i iskustva su podvojena.

Mladi koji su određenim prilikama ili faktorima sreće uspjeli dobiti stručno osposobljavanje kod poslodavaca koji su odlučili na transparentan i maksimalno iskoristiv način pristupiti ovoj mjeri, pozitivno ocjenjuju svoje iskustvo. Ovi mladi dobiju ponudu za nastavak rada u istoj tvrtki ili organizaciji ako je njihov napredak zamijećen te su se uspješno integrirali među ostale zaposlenike. Mnogim polaznicima stručnog osposobljavanja ovo je prvi posao u ozbiljnom poslovnom okruženju stoga je period od godinu dana optimalno vrijeme za evaluaciju radnika, a postoje i slučajevi istaknutih pojedinaca kojima je poslodavac ponudio i ugovor o radu i prije isteka stručnog osposobljavanja.

Što je s problematičnim slučajevima?

Osobe koje negativno ocjenjuju stručno osposobljavanje tvrde kako im novčana pomoć u iznosu od 2.751,84 kn ne daje dovoljno motivacije za rad te ističu kako je nemoguće se s tim iznosom samostalno financirati. Neki polaznici ne ulaze u program stručnog osposobljavanja s optimizmom jer nemaju povjerenje u tržište i institucije; oni se prijavljuju za stručno osposobljavanje jer je to najbolje što im se ponudilo u tom trenutku, a misle da će se naći na burzi nakon isteka programa. Iznos naknade i dodatni troškovi su se povećali kako se razvijao program stručnog osposobljavanja jer su prvi polaznici programa dobivali naknadu od samo 1.600 kn. Ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez osnivanja radnog odnosa nema sve stavke koje ima ugovor o radu, stoga se mnogi polaznici žale na problem bolovanja koje nije plaćeno, a ako bolovanje potraje dulji period polazniku se oduzima pravo na nastavak programa. Postoje i slučajevi izrabljivanja mladih polaznika čija su prava izmanipulirana npr. rade i dulje od propisanih 8 sati dnevno ili slučajevi polaznika čiji su mentori nezainteresirani. Takvi neangažirani pojedinci samo perpetuiraju proces stvaranja nesposobnih radnika, pri čemu poanta osposobljavanja „pada u vodu“. Mentori svojim odvajanjem vremena za polaznike stručnog osposobljavanja možda smo prividno usporavaju poslovni proces, no dugoročno gledajući, i poslodavac i radnik imaju koristi od mentoriranja; poslodavac će dobiti radnika s kvalitetnim znanjima, a radnik će svoje znanje i iskustvo moći unovčiti.

Možda je sudbina stručnog osposobljavanja već predodređena; službeni dokumenti pokazuju manji broj polaznika programa, ne zato što nema dovoljno polaznika, nego zato što se svake godine planira sve manji broj polaznika.

Neki smatraju kako bi stručno osposobljavanje trebalo paralelno razvijati s diplomskim programima na fakultetima te prilagoditi rasporedu apsolventima. Na taj način bi se poslodavce približilo pristupu kojeg inozemne tvrtke duže vrijeme prakticiraju, a riječ je o stipendiranju studenata koji žele raditi za njih. Posebno negoduju osobe u strukama koje zahtijevaju polaganje stručnog ispita; osim što predlažu ukidanje stručnih ispita za neke struke, neki polaznici vide alternativu u integriranju stručnog ispita u obrazovanje. U nekim slučajevima polaznici stručnog osposobljavanja rade isto što i kolege s položenim ispitom, a razlike su u plaći i naravno, pravima. Stoga pripravništvo i dalje ostaje bolja opcija za uvođenje mladih na tržište rada.