Savjeti za zapošljavanje

NE ŽELIM RADITI TAJ GLUPI POSAO!

Kako doći do željenog posla i da li to ovisi o gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo? Za mene su to dvije nepovezane priče. Ja sam osobno otišla iz tvrtke sa super pozicije i sigurne plaće da bi slijedila svoje snove i tako pokrenula svoju tvrtku. Slažem se i s time da nemamo svi iste prilike, ali da bi se trebali opravdavati sa lošom gospodarskom situacijom u potrazi za poslom iz snova, to nije istina. Znam i za druge pozitivne primjere u kojima su ljudi dali otkaz sa pozicija za koje su osjećali da trebaju ići dalje i vrlo brzo su im se otvorile nove prilike, bolje prilike, puno bliže njihovom poslu iz snova.

S druge strane što je posao iz snova, to je pitanje koje bi si svatko pojedinačno trebao postaviti. I onda na sve to ne očekivati da će na poslu cvasti ruže I dijeliti se biseri. Nema radnog mjesta gdje rezultati padaju sa neba i na kojem se ne treba truditi I raditi. Dapače, ako isključivo svojim radom dovodimo do rezultata, onda je taj karijerni put i težak, i naporan, i stresan, i zamoran i svakakav. Nemojmo se zavaravati da je karijera laka. Možda će se to činiti ljudima sa strane, ali svatko tko je gradio karijeru i te kako zna da je to puno energije, puno truda, puno ulaganja u sebe, novca, vremena.

I sad, ako to sve okrenemo u smjeru gledanja pronalaska posla iz snova, onda je po meni samo pitanje koliko nešto volimo, ali istinski volimo raditi. Jer je u pravilu to isto kao u braku ili vezi, bit će tu i uspona i padova, i lijepih i grdih perioda, i navlačenja i popuštanja, i dobitaka i gubitaka. Sve je to dio posla I života. Ali ako znamo da to je naš posao iz snova, da je to posao koji zaista volimo i želimo raditi, da je to posao koji je dio nas, koji nas ispunjava, obilježava, usavršava, daje nam izazov, daje nam priliku za razvoj, i ako nam s druge strane omogućava da zadovoljimo svoje egzistencijalne i životne potrebe, onda definitivno imamo dobitnu kombinaciju I onda stvarno možemo reći da imamo posao iz snova. I vratimo se na početak, put ka poslu iz snova ne ovisi o gospodarskoj situaciji. Ako ovisi, odnosno ako tvrdimo da ovisi, onda su to po meni samo opravdanja koja nam služe kako bi sebi i okolini objasnili naš neuspjeh.

Situacija na tržištu takva da mnogi poslodavci ne isplaćuju redovno plaće, postavlja se pitanje opstanka mnogih malih i srednjih kompaniija i iz tog razloga se i zaposleni u takvim kompanijama prijavljuju češće i više na natječaje drugih tvrtki. Danas više nije ključno pitanje koliko je visoka plaća, već da li ju poslodavac redovno isplaćuje i koliko je neka kompanija sigurna i stabilna u svom poslovanju. No, ako si ekspert u nekom području, ako imaš specifično znanje iz branše, ako se po nečemu razlikuješ od drugih, ako imaš super kreativan CV, ako si napisao personaliziranu zamolbu za posao, ako imaš svoju web stranicu sa svojim poslovnim dostignućima i radovima, ako imaš video CV, ako se na bilo koji način razlikuješ od mase, onda je i slanje otvorenih molbi rješenje za tebe. Moraš se na neki način izdvojiti od mase kandidata koji se prijavljuju i na otvorene natječaje i otvorenim molbama. A da će otvorena molba koja se po ničemu ne razlikuje od drugih donijeti rezultate, mislim da je to nerealno za očekivati, jer su s druge strane poslodavci zatrpani razno raznim ponudama za zapošljavanje koje prime na e mail, ili im dođu u pošti, ili ih neko zove za nekog svog poznatog, prijatelja, suradnika. Uglavnom, mišljenja sam da se danas treba okrenuti kreativnim i inovativnim rješenjima izrade životopisa i zamolbi za posao, jer se na neki način osoba mora izdvojiti i prepoznati u masi informacija koju danas primaju HR-ovci ili ti osobe koje rade na selekciji i odabiru kandidata za posao.

DA LI SAM SPREMAN ZA TAJ TZV. PODUHVAT ZVAN PODUZETNIŠTVO?

Jako teško je točno reći u kojem trenutku se netko treba upustiti u samostalni biznis. Prema vlastitom iskustvu mogla bi reći da je to onaj trenutak u kojem to tako osjetiš. S druge strane, sa profesionalnog stajališta ne bi nikad nikome preporučila da se upušta u samostalni biznis dok nema potrebne resurse. Svaka osoba najbolje zna za sebe kada je vrijeme, ali opet s druge strane mora imati na umu da je poduzetništvo zahtjevan angažman. Drugo je ako netko ulazi u neke samostalne djelatnosti u kojima nema suradnike ili zaposlenike pa se sve svodi na sam svoj majstor. Tu je onda priča jednostavnija i ne zahtjeva toliko npr. Organizacijske sposobnosti I people skills. No, ako razgovaramo o poduzetništvu, onda razgovaramo I o organizaciji, organizaciji ljudi, kapitala, znanja, vještina. Sve to treba organizirati, da, moramo organizirat I znanja I vještine, nisam to greškom napisala. Pravi menadžer će znati iz svojih ljudi dobiti njihove najbolje performance, njihove najbolje vještine, njihov angažman I ulaganje u zajednički cilj I u konačnici I korist koju će svi od toga imati.

Slažem se da je lakše započeti  u partnerstvu, lakše je kad imaš još nekoga s kim ćeš ostvarivati, graditi, razvijati, komentirati, razmjenjivati znanja i iskustva. Samo što partnerstvo zahtjeva i povlači za sobom i druge stvari. Vrlo često danas čujem loše vibre oko partnerstva u biznisu. Obično se sve svodi na koliko je tko zaradio, kolko je tko uložio, koliko je tko radio. Uglavnom čujem zamjerke oko partnerstva. U mom okruženju ono što vidim da efikasno djeluje i ono što je moje osobno iskustvo meni dokazalo, je da partnerstva funkcioniraju kada i jedna i druga strana imaju svoje, a preklapaju se u nekim zajedničkim interesima na određenim projektima. Ja to nazivam strateškim partnerstvom, a to su zapravo moji prijatelji i suradnici koji imaju svoje biznise, a sa mnom surađuju na pojedinim projektima.

Osobnog sam stajališta da je novac najčešći razlog navlačenja, svađa, nesuglasica, loših vibri i raspada sistema. Kako u privatnom životu, tako i u poslu. Po mom mišljenju, stvari najbolje funkcioniraju kad na pojedinom poslu partneri dogovore svoje udjele u poslu, točno se dogovore poslovi koje će svatko odraditi, rokove u kojima se nešto mora odraditi, i onda je stvar jednostavna. A ako imamo partnerstvo u kojem svi sve radimo, u kojem zajedno gradimo tvrtku i kapital, djelimo dobit na kraju, gradimo zajednički brend, ime tvrtke, onda se ljudi u nekom trenutku nađu u sitaciji da se više ne zna tko pije, tko plaća i sistem se počinje narušavati, a u najlošijim varijantama se i sruši, propadne, nestane. U najboljem slučaju takvi sistemi se prodaju onda nekom dalje, a partneri djele dobit od prodaje svog višegodišnjeg rada. Partnerstvo  je zahtjevno, i sve je najčešće dobro dok ne nastanu problemi, a onda najčešće kreću okrivljavanja, ti si ovo…ne ti si ono…A problemi nastanu uvijek, nitko nije u poslu bez problema ili ti situacija koje traže rješenje i izlaz iz određene situacije. Kako se ono kod nas kaže, bajka je dok ruže cvatu, ali posao i život nisu bajka. A održavanje balansa odnosa u bilo kakvom partnerstvu je isto tako posao, trud, rad, razumijevanje, dogovori, pregovori. Najjednostavnije je kad se stvari definiraju unaprijed, pa onda nema iznenađenja kasnije. Ali za to je potrebno iskustvo koje će ti reći kako da neke stvari postaviš, a da one funkcioniraju.

Svi smo mi barem jednom naučili iz pogrešaka. Ako mislite da niste, nemojte niti kretati u poduzetništvo. Onda će vam uvijek netko drugi biti kriv za vaš neuspjeh. A to nije načelo uspješnog poduzetnika. Učiti na vlastitim pogreškama je vrlina koju svaki poduzetnik mora imati. Biznis je sistem pokušaja i pogrešaka, a iz pogrešaka možeš jako puno naučiti, a ne ih prebaciti na nekog drugog, ni na partnera, ni na suradnike, ni na zaposlenike, ni na državu, ni na sistem. Moram priznati da si i ja ove stvari moram samoj sebi ponavljati svaki dan. Nije to lako, zahtjevno je, izazovno, inspirativno. I ako te to može veseliti onda si definitivno ZA poduzetništvo. A ako ne, onda razmisli da imaš neki svoj samostalni biznis, poznate klijente, uhodane kanale prodaje, poznato tržište i stvar može super funkcionirati.

PORAZ NA TRŽIŠTU RADA-I DALJE SAM NEZAPOSLEN!

Izdržljivost i agresivnost u potrazi za poslom? Da li su to vrline ili mane kad to promatra Poslodavac? Riječ izdržljivost bi ja zamjenila sa upornost, a riječ agresivnost sa asertivnost. I vidite kako sve odmah dobija na drugoj dimenziji. Da, upornost! Obavezno! To je MUST HAVE! Asertivnost, da poželjno je. Iako ćemo morati u nekim situacijama biti i te kako neasertivni, popustljivi, spremni na pregovore sa poslodavcem, spremni na ustupke od svojih zahtjeva. Sve to ovisi o trenutnoj situaciji, o prilici, o mnogo drugih uvjeta. Dat ću jedan primjer. Postavili smo uvjet plaće u visini od 8000 kuna za posao iz snova. Tvrtka super radi, širi se, rade se stalno novi projekti, kandidat ima priliku razvijati se u toj kompaniji, budžeti za edukaciju su predvidivi, ali za to radno mjesto imaju predviđenu plaću od 6000 kn.A ti imaš svoj cilj, 8000 kn plaće, jer si si to tak zamislio da bi tebi bilo potrebno, imaš kredit, plaćaš podstanarstvo, troškovi života su ti baš takvi da ti 8000 kn pokriva najnužnije. Dakle, reklo bi se šah mat pozicija. Sve ti paše, svi drugi uvjeti su ti dobri, ali ne možeš sa 6000 kn preživjet. I možeš ti sad tu zauzet asertivnu poziciju i pregovarati za veću plaću, razložit svoje razloge, argumentirat i obrazlagati visinu plaće svojim doprinosom i radom, rezultatima koje će kompanija imati od tvog rada, financijskim rezultatima koje ćeš ti svojim radom doprinjeti kompaniji. Sve je to OK, i tvoja asertivnost će zasigurno doprinjeti stvaranju pozitivnog dojma kod poslodavca, ukoliko je to potrebno za radno mjesto na kojem te zapošljava. No, ako ta vještina nije potrebna, onda će ti to biti minus u selekcijskom procesu, a s druge strane, ako poslodavac ima prema sistematizaciji radnih mjesta za to radno mjesto predviđenu plaću od 6000 kn onda je I zakonski ograničen da ti isplati višu plaću.

Koja je poanta ove priče? Dobro se pripemi I raspitaj o poslodavcu kod kojeg ideš na razgovor i nemoj forsirati stvari koje su nemoguće. Super su one izreke da je u životu sve moguće, ali ipak postoje neke granice. A ako ste stajališta da granice ne postoje, onda se upustite u poduzetništvo. Jer u uređenom društvu, sistemu, organizaciji, firmi, uvijek postoje neke granice. Postoje i izuzeci od toga, naravno, ali onda se morate zapitati koliko ste u poziciji da pregovarate sa konačnim uvjetima i elementima isključivosti. U pregovorima čovjek zaista mora biti fleksibilan, jer ako svaki vuče na svoju stranu, nema sporazuma, nema dogovora, nema rješenja. Svaki intervju za posao je zapravo pregovaranje u cilju uspostavaljanja zajedničkog dogovora.

TREMA? DA LI JE TO NEGATIVNO ILI POZITIVNO NA INTERVJUU?

Što se tiče treme, pa trema može biti dobar drive. I mene čopi kad idem na neke bitnije sastanke, to je normalno, ljudski, pa uzbudljivo je ići na pregovore oko nečeg bitnog nam u životu. Osobno koristim tehnike meditacije za umirivanje uma, što ne znači da neću osjetiti tremu kad dođem  do mjesta sastanka. No, ako vam je trema kamen oko vrata, pa zbog nje I zamuckujete, I pretjerano se znojite, I ne možete kontrolirati šta govorite, onda je najbolje da prije intervjua radite nešto što će vas umiriti I strukturirati u vašim mislima. Neki će tremu rješavati tako da će sat vremena prije odmarati, neki da će visiti na telefonu sa frendom ili frendicom kako bi dobili podršku, neki će nazvati nekog člana obitelji pa sa njim rješavati svoje nedoumice I strahove. Uglavnom je bitno da se ta trema, koja je u svima nama, ne pretvori u znoj I suze. Šalim se malo, jer u konačnici, svaka reakcija kandidata na intervjuu zbog treme je moguća. Ja bi samo kratko preporučila ljudima koji idu na intervju. Nemojte puno vrtiti po glavi kaj bu bilo ili ne bude bilo na intervjuu. Pripremite se na pitanja koja su većinom uobičajna. Ima ih na internetu. I odgovarajte iskreno. Ako vas poslodavac pita za vaše mane, nemojte vaše vrline pretvarati u mane u cilju da se što ljepše predstavite. Budite svoji I to uvijek ispadne najbolje.

DA LI DA PRISTANEM NA PONUĐENU PLAĆU?

Što je super plaća u današnje vrijeme? Jer to plaća u visini 15000 kuna koju poslodavac isplaćuje svaki treći mjesec? ili je to plaća od 4000 kn koja dolazi redovito? Ili je to plaća od 50 000 kuna zbog koje si sa svojom djecom jednom u mjesec dana? Šta je to super plaća? I za što se zapravo u pregovorima za plaću borimo? Ja bi rekla da postoji jedino adekvatna plaća, adekvatna naknada u novcu za rad koji radnik ulaže.

Možda malo zvuči utopistički, ali  prema mom mišljenju stvarno treba znati puno faktora da bi mogli reći koja je to plaćica koja nam je baš supač. Po meni nema borbe za plaću. Plaću dogovaraš na intervjuu kad se prvi put zapošljavaš u nekoj firmi. Kasnije, kada već imaš rezultate iza sebe u toj firmi možeš pregovarati o većoj plaći, ili boljim financijskim i nefinancijskim uvjetima rada. Mnogim istraživanjima je dokazano da plaća I nije baš neki motivator za rad. Da moramo ju imati, da mora nam zadovoljiti naše životne potrebe, da veseli nas kad si nakon povećanja plaće možemo kupiti neke skupe cipele ili otići na neko egzotično putovanje, ali plaća ko plaća nije dugotrajni faktor zadovoljstva na radnom mjestu. Ne tvrdim ja da ne treba ispregovarati što bolju plaću, jer je I to u konačnici naš osobni rezultat. Ali ako imamo osjećaj da se za to borimo, onda bolje ne boriti se.

“POVIŠICA? MA NEĆU SE UOPĆE NI PITAT!”

Velike kompanije u Hrvatskoj imaju postavljene sisteme praćenja radne uspješnosti I sustava bonusa I nagrada, te razvoja karijere. U takvim sistemima je sve uspostavljeno I ide po procedurama pa je za takve nepotrebno razmišljati o ovom pitanju.  A što se tiče tvrtki koje nemaju tako dobro razrađene HR procese, rekla bi da je to pojedinačna stvar I stvar procjene svakog pojedinca. U svakom slučaju, ako razmišljaš o tome da bi ti firma trebala dati veću plaću, ako imaš temelj, razlog, rezultate koje ćeš iskoristiti u pregovorima za povećanje plaće, onda je vrijeme za razgovor o tome sa šefom. Argumenti za povećanje plaće moraju biti čvrsti, neosporivi, dokazivi, pozitivan financijski rezultat tvrtke na osnovi rezultata tvog rada na papiru I na računu tvrtke, i onda niti poslodavac neće moći odbiti tvoj zahtjev. No, nije sve u gotovini. Ako ti poslodavac neće povećati plaću, možeš ga tražiti I neke druge beneficije od rada, kao npr. Službeni auto, službeni mobitel, više dana plaćenog godišnjeg odmora, plaćeni wellness ili fitnes program, godišnja karta za kino ili kazalište, plaćeno putovanje u neku egzotičnu zemlju. I to je kompenzacija  za rad. Uglavnom, budite naoružani argumentima rezultatima svog rada i fleksibilni u pogledu načina naplate.

ZAPOSLIO SAM SE! JUUHUU!!! I KAJ DA SAM RADIM?

Pokažite i dokažite da želite raditi.

Uključujte se u sve, gdje vam možda i nije mjesto. Na taj način ćete možda nekima ići na živce, ali ćete najviše naučiti. A ako vam negdje nije mjesto, bez brige, netko će vas na to već upozorit.

Budite fleksibilni. i u pogledu onoga što vam neko dodjeli da odradite, i u pogledu radnog vremena, I u pogledu radnih vikenda. Prvi posao je najzahtjevniji. Iskoristite ga da naučite što više, a to ćete moći jedino radom, radom, i radom.

Nemojte se uključivati u odnose kolega na poslu. Tko sa kim, što, kada I gdje je potpuno nebitno. Ne dajte se uvući u klanove I međusobna ogovaranja, a naročito u spletke. Tko koga voli ili ne voli, tko si je dobar s kim ili nije, uopće nije tema za raspravljanje. Odnose morate poznavati da bi znali što I koliko možete sa pojedinim ljudima, a ne da se uključujete u tračanje I zavrzlame.

UŽAS I DRAMA OTKAZA

Man getting fired from his job

Prestanak jednog radnog odnosa mogli bi možda bliže poistovjetiti sa prekidom jedne romantične veze. Možemo nakon toga jako patiti I ubit se u tuzi, ili iz toga proizaći još čvršći I još veći pobjednici. Zaista je sve u tome kako na to gledamo, kako to vidimo. I ne, nije kraj svjeta jer si dobio otkaz, niti ćeš zbog toga umrijeti. Može biti teško, može biti zahtjevno, može biti naporno tražiti I dobiti novi posao, ali nije smak svijeta nastao zbog toga. I u pravilu, što se duže valjaš u starom filmu, to će ti duže trebati da pronađeš novi posao. Ako prihvatiš situaciju kao priliku za nova znanja, nova iskustva, nove izazove, onda ćeš zasigurno brzo pronaći novi posao. Da kriza je, puno je nezaposlenih, malo je novih radnih mjesta, ali se ljudi ipak zapošljavaju, prelaze sa posla na posao, idu u bolje prilike I mogućnosti. Najteže je mladima, bez iskustva I bez razvijenih vještina I znanja. Ali opet I oni se zapošljavaju, I za njih ima prilika. Nije sve crnilo niti bunilo.

Slažem  se, nije lako primiti otkaz, niti je to proces koji će netko ovlaš shvatiti I prihvatiti. Ja I osobno radim sa ljudima koji dobijaju otkaze, I pomažem im da se pripreme za tržište rada I ponekad je to jako zahtjevan proces. Ali nije nerješiv. Nerješiv je ako mu se čovjek preda I baci u očaj. U svim drugim situacijama postoji neko rješenje, kakvo takvo, možda ne onakvo kakvo smo si zamislili, ali postoji.